U sklopu EU projekta „U vlastitom dnevnom boravku“ koji Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb provodi u partnerstvu s Gradom Zagrebom, izrađena je Podloga programa za pružanje izvaninstitucionalnih socijalnih usluga.
Svrha ovog dokumenta, kao i dvogodišnjeg Projekta u sklopu kojeg je izrađen, jest podrška procesu deinstitucionalizacije, odnosno prevencije institucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama kroz planiranje i razvoj izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, jačanje kapaciteta stručnjaka te podrška socijalnoj koheziji, točnije smanjivanju razlika i zaštiti od društvene isključenosti. Podaci se temelje na iskustvu života šest odraslih osoba s invaliditetom – intelektualnim teškoćama koje su u sklopu Projekta 22 mjeseca živjele uz podršku u stanu, izvan obitelji.
Život u zajednici jedan je od temeljnih preduvjeta za ostvarivanje niza drugih prava, kao što su pravo na rad, zapošljavanje, obrazovanje, zdravlje, stanovanje, sport, kulturu, interpersonalne odnose i drugo, a smanjena uključenost u život zajednice osobama s invaliditetom proizlazi iz društvene im onemogućenosti sadržaja, usluga, informacija, komunikacija i podrške. Posljedica toga je segregacija i marginalizacija koja osobe s invaliditetom neminovno dovodi u povećani rizik od siromaštva, socijalne isključenosti i nemogućnosti da se ostvare kao osobe.
Za promjenu je najvažnije na prvo mjesto staviti osobu s invaliditetom kroz izravno uključivanje u sve procese njezinog života, da u tim procesima aktivno sudjeluje i donosi odluke. Za to je potrebno na individualno prilagođen način informirati osobe s intelektualnim teškoćama o mogućnostima samostalnog života, informirati ih o uslugama u lokalnoj zajednici koje mogu koristiti, prepoznati i utvrditi njihove individualne potrebe te im pružiti odgovarajući oblik podrške u stjecanju znanja, vještina i osposobljavanja za samostalan život i rad te stvoriti uvjete da na ravnopravnoj osnovi s ostalim građanima žive dostojanstven i neovisan život.
Prema izvješću Europske komisije, zaposlena je samo polovina osoba s invaliditetom, dok je to slučaj za tri četvrtine osoba bez invaliditeta. Riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti izloženo je 28,4 % osoba s invaliditetom, u odnosu na 17,8 posto osoba bez invaliditeta. Samo 29,4 posto osoba s invaliditetom stekne visokoškolsku kvalifikaciju, dok je to slučaj za 43,8 posto osoba bez invaliditeta. Diskriminirano se osjeća 52 posto osoba s invaliditetom.
Prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, osobe s invaliditetom čine oko 16% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Od svih vrsta invaliditeta (tjelesna, intelektualna i mentalna oštećenja te poremećaji iz autističnog spektra), najčešće prevladavaju višestruka oštećenja, više od 30 posto. Najveći broj osoba s invaliditetom je u dobnoj skupini od 65+ godina (45,7 posto zatim u radno-aktivnoj dobi od 20 do 64 godine (43,1 posto), a invaliditet je prisutan i u dječjoj dobi od 0 do 19 godina (11,2 posto). O ranjivosti osoba s invaliditetom govore podaci da u Hrvatskoj više od 37 posto osoba s invaliditetom živi ispod praga siromaštva (prosjek za EU je 28,7 posto), da osobe s invaliditetom imaju gotovo 18 posto veće šanse da budu u krugu siromašnih nego osobe bez invaliditeta te da je njihova stopa zaposlenosti 33,75 posto, što je među članicama EU jedna od najnižih stopa zaposlenih osoba s invaliditetom.
Crveni križ Zagreb svjestan je ovih pokazatelja te kontinuirano radi i radit će na unaprjeđenju kvalitete života osoba s invaliditetom i socijalne kohezije u prilog čemu će, vjerujemo, doprinijeti i uspješna provedba ovog Projekta kao i izrađena Podloga programa za pružanje izvaninstitucionalnih socijalnih usluga.
Iz provedene analize potreba korisnika i kroz pružanje psihosocijalne podrške roditeljima osoba s intelektualnim teškoćama i osobama s intelektualnim teškoćama može se zaključiti da postoji potreba i interes za pružanjem izvaninstitucionalnih socijalnih usluga. I roditelji i korisnici zaziru od institucionalnih socijalnih usluga te, govoreći o svojim potrebama i željama, izražavaju važnost usluga koje im se pružaju u zajednici, izvan raznih institucija.
Prema podacima dobivenima u direktnom radu s ciljanom populacijom, možemo zaključiti da se potreba za socijalnim uslugama u zajednici može podijeliti na nekoliko područja: neovisno življenje i stanovanje, zdravstvena zaštita, emocionalna dobrobit i psihosocijalna edukacija, zapošljavanje, kultura, slobodno vrijeme i sport.
U sklopu Projekta „U vlastitom dnevnom boravku“ (UP.02.2.15.0018) vrijednog 264,781.33 eura, sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda, pruženo je i 2.400 usluga psihosocijalne podrške većem broju osoba s intelektualnim teškoćama i članovima njihovih obitelji.
Najnoviji komentari