Obilježava se Svjetski dan beskućnika

Povodom Svjetskog dana beskućnika koji se svake godine obilježava 10. listopada, ove se godine od 9. do 11. listopada, održava se 17. Nacionalni susret o beskućnicima pod sloganom „Ulica nije dom“. Grad domaćin je Rijeka, odnosno udruge koje djeluju na tom području i skrbe o beskućnicima.

Svrha nacionalnih susreta je upozoriti javnost i donositelje odluka na svim razinama na sve veći broj beskućnika i osoba u siromaštvu te osvješćivanje javnosti o problematici beskućnika, njihovih problema te poslati poruku da to nije problem pojedinca nego našeg društva.

Edukativna radionica na temu „Mentalno zdravlje beskućnika bila je samo jedna od aktivnosti održanih u utorak, budući da su mnoge osobe sa psihičkim smetnjama korisnici usluga prihvatilišta i prenoćišta. Drugi dan Nacionalnog susreta bit će posvećen treningu Housing first/Stanovanje prvo. Uz tridesetak predstavnika članova, na treningu sudjeluju  i dvije djelatnice Prihvatilišta za beskućnike GDCK Zagreb, psihologinja i socijalna radnica. Radi se o inovativnoj socijalnoj usluzi smještaja koja se već provodi u nekim zemljama, a bazira se na tome da se beskućnici prvo smjeste u stan, a zatim se radi na svim ostalim pitanjima – ishođenju dokumenata, zdravstvenom statusu, zdravstvenom stanju i sl.

O projektu Hrvatske mreže za beskućnike, istraživanjima i izrađenim smjernicama

Hrvatska mreža za beskućnike, koje je dio i GDCK Zagreb, u protekle tri godine provodila je projekt „Nova perspektiva za beskućništvo“ s ciljem unaprijeđenja suradnje i poticanja umrežavanja organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija kako bi se razvile smjernice javnih politika utemeljene na dokazima koji će omogućiti povećanje socijalne uključenosti beskućnika u Hrvatskoj.

HMB procjenjuje da u Hrvatskoj najmanje 2.000 osoba živi u apsolutnom beskućništvu, odnosno bez ikakvog krova nad glavom te najmanje 10.000 u relativnom beskućništvu, odnosno u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja.

Kroz ovaj projekt, provelo se sedam znanstvenih istraživanja (Partnerske organizacije: Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, Udruga Oaza, CERANEO, Hrvatska mreža protiv siromaštva, Udruga Most, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Institut za razvoj tržišta rada, Rehabilitacijski centar za stres i traumu) te je održano sedam tematskih sastanaka (Prevencija beskućništva, Pravni status beskućnika, Socijalne usluge, Smještaj i stambena politika, Financiranje skrbi o beskućnicima, Zdravlje beskućnika i Zapošljavanje beskućnika, na kojima su sudjelovali hrvatski stručnjaci koji rade s beskućnicima. Prihvatilište GDCK ZG je bilo uključeno u tematske sastanke i istraživanje.

Na temelju sedam znanstvenih istraživanja izrađene su smjernice za javne politike.

U smjernicama se preporučuje:

1. Promjena definicije beskućnika u Zakonu o socijalnoj skrbi koja bi bila usklađena s ETHOS tipologijom Europskog saveza organizacija koje rade s beskućnicima – FEANTSA te bi glasila „Beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstva kojima bi mogla podmiriti troškove stanovanja, a boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena ili primjerena za stanovanje ili koristi uslugu privremenog smještaja u prihvatilištu ili prenoćištu“.
2. Preporučuje se donošenje nacionalnog plana za prevenciju i borbu protiv beskućništva (pitanje prijave prebivališta beskućnika – beskućnik bi trebao imati pravo MUP-u prijaviti prebivalište na adresi područnog ureda HZSR-a ako ostvaruje neko od prava ili usluga propisanih Zakonom o socijalnoj skrbi.
3. Pitanje Registra beskućnika (utvrditi broj beskućnika koji borave na javnim mjestima i u objektima koji nisu namijenjeni za stanovanje te broj osoba u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja.
4. Donošenje nacionalnog plana socijalnog stanovanja.
5. Sustavno financiranje prihvatilišta, prenoćišta i drugih usluga za beskućnike (u velikim gradovima (Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu) potrebno je osnovati prenoćište se više smještajnih kapaciteta za žene beskućnice. Također, u velikim gradovima je potrebno osigurati usluge smještaja u prihvatilištu ili na području jedinice regionalne samouprave osnovati zajedničko prihvatilište. Ujedno je potrebno donijeti protokol o smještaju beskućnika u prihvatilište ili prenoćište.
6. Dekriminalizacija beskućništva (donijeti Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojima će se brisati odredba o skitnji ili prosjačenju).
7. Razvoj modela „Housing first“/Stanovanje prvo“ i drugih usluga koje će doprinijeti prevenciji beskućništva (preporuka su i usluge socijalnog mentorstva za beskućnike u Prihvatilištu i prenoćištu; uvesti i uslugu savjetovanja i pružanja podrške i pomoći beskućnicima u pronalasku posla.
8. Što se tiče zdravlja beskućnika, preporuka je da se izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju utvrdi da „Beskućnici neovisno o sposobnosti za samostalni život i rad imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, ako to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi“

Stambena zajednica Prihvatilišta za beskućnike GDCK Zagreb:

Od sredine 2020. godine preko poziva Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za prijavu trogodišnjih programa udruga koje djeluju u području socijalne skrbi pod nazivom „Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju udruge“, GDC Zagreb provodi projekt „Stanovanje prvo – stambena zajednica za beskućnike. Tijekom razdoblja od 2020. do 2023. godine, kroz ovu Stambenu zajednicu prošlo je 12 korisnika. S obzirom na to da smo imali uspjeha s korisnicima te dobre povratne informacije, želja nam je nastaviti s projektom te smo se ponovo prijavili. Projekt će trajati do sredine 2026. godine.

Trenutno je u stan smješten jedan korisnik kojemu će se tijekom narednih nekoliko dana pridružiti još jedna osoba, što će činiti ukupno 14 korisnika kroz tri i pol godine.

Aktivnosti prilagođavamo situacijama korisnika. Ponekad su one usmjerene na prekvalifikaciju kako bi se korisnici mogli zaposliti i biti konkurentni na tržištu rada, a otvorena je i mogućnost pokrivanja troškova autoškole i raznih tečajeva. Korisnicima su osigurani troškovi stana, režija, hrane, odjeća i obuća te sami kreiraju svoje slobodno vrijeme. Podrška stručnih radnika je svakodnevno prisutna za rješavanje birokratskih pitanja, savjetovanja i sl.

Ovaj projekt od iznimne je važnosti za korisnike mlađe životne dobi te ostale radno sposobne i motivirane korisnike, budući da se danas sve veća pažnja usmjerava prema održivim strategijama izlaska iz beskućništva koje predstavljaju dugoročnije rješenje za pojedinca i smanjuju rizik od potencijalnog povratka u status beskućnika, uzimajući u obzir specifičnosti životnih puteva pojedinaca.