Sedamdesetogodišnja Mira Gec, volonterka je Crvenog križa Zagreb punih 40 godina. Povodom 40 godina volonterskih aktivnosti u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Zagreb, ravnatelj Petar Penava i njegov zamjenik Ivica Golubić, gospođi Miri uručili su Zahvalnicu kao izraz priznanja i poštovanja za suradnju na provođenju akcija darivanja krvi te za iskazanu predanost i humanost u pomaganju bolesnima i unesrećenima. No, višedesetljetni volonterski angažman nije jedino čime je gospođa Mira zadužila cijelu zajednicu, ona je naime i dobrovoljna darivateljica krvi koja je svoju krv darovala više od 90 puta i na taj način spasila više od 360 života, postavši poticaj i uzor budućim darivateljima.
Mira Gec rođena je na današnji dan 1953. godine u Čazmi, a punih 60 godina živi u Sesvetama. Volontirati je počela rano, a na to ju je potaknulo prvo darivanje krvi. Svoj volonterski angažman započela je dijeleći hranu upravo dobrovoljnim darivateljima krvi. „To mi je bilo jako izazovno i bila sam jako mlada. Tako sam odlučila da ću svako svoje slobodno vrijeme ću posvetiti Crvenom križu, što god bude trebalo. Onda smo skupljali hranu, novac, odjeću, radili druge aktivnosti po selima, to je bilo jako rašireno“, pojasnila nam je.
Ističe kako je njeno volontersko iskustvo tijekom svih ovih godina bilo prekrasno i kako nikada nije imala nikakve neugodne situacije. S druge strane, zanimljivih situacija bilo je puno. Mira se prisjetila jedne prije mnogo godina tijekom održavanja akcije Solidarnost na djelu u Sesvetama.
„Pored bivšeg kina nalazila se jedna prostorija u kojoj je bila velika količina odjeće, bilo je nemoguće snaći se. Ja sam si neposredno prije akcije kupila nove čizme i prislonila ih na jedan zid, a kad sam došla čizme je netko uzeo i darovao potrebitima. Nisam znala kod koga su završile i bilo bi mi neugodno doći kod te osobe doma i reći joj da je odnijela moje nove čizme, koje sam prije dolaska tek jednom probala u trgovini“, priča nam kroz smijeh.
Tijekom Domovinskog rata po prvi puta Mira se susrela s atomskim skloništem gdje se je također provodila akcija Solidarnost na djelu. „Tu je bilo svakakvih dogodovština, ljudi su nam nosili hranu i piće. U tim godinama sam se i zaljubila. Ta se ljubav se nije ostvarila, ali bilo je lijepo dok je trajalo“, objasnila nam je, prisjećajući se brojnih drugih lijepih i zanimljivih situacija.
Svoje slobodno vrijeme Mira već više od četiri desetljeća poklanja iz duše. „Ljudima treba pomoć, ne kaže se za badava da je bolje pomoći nekom drugom, nego da ju vi trebate sami. Ljudi vide da pomažete ljudima. Puno puta sam i sama bila u potrebi, ali rijetko kada sam sama tražila pomoć. Uvijek sam bila stava da je bolje da ja nekom drugom pomognem, nego da ja sama to tražim. Tako da je volontiranje apsolutno poticaj za cijeli život“, ističe.
„Pozivam sve ljude, a osobito mlade, da svoje slobodno vrijeme posvete volontiranju. Zovite, ponudite svoju pomoć ljudima jer ljudi su u velikoj potrebi. Dovoljan je i jedan sat da posjetite nekoga tko je u potrebi. Ne morate čak niti biti u osobnom kontaktu s osobama u potrebi, kad na bilo koji način darujete dio sebe, dali ste jako puno. Već sama misao da ste nekome pomogli ispunit će vas, a osoba koja vašu pomoć dobije neposredno će vam zahvaliti. I nema ljepšeg osjećaja od tog“, zaključuje Mira.
