Volonteri Gradskog društva Crvenog križa Zagreb boravili su u gradiću Passignano sul Trasimeno u Italiji od 24.-29.7. Ove godine. Pratili smo ih putem društvenih mreža, a sada pročitajte što o putu imaju reći baš oni koji su tamo boravili.

Ukratko o gradiću u kojem smo odsjeli:

Odsjeli smo u gradiću Passignano sul Trasimeno. Grad koji je već dulje vrijeme povezan s gradom Zagrebom partnerstvom humanitarnih organizacija: Gradsko društvo Crvenog Križa Zagreb, udruga Avis (Udruga dobrovoljnih darivatelja krvi) i udruga Aido (Udruga dobrovoljnih darivatelja organa). Stigli smo u vrijeme održavanja manifestacije  ”Palio delle barche”. To je, zapravo, utrka u kojoj sudjeluju 4 rajona grada Passignana: Centro 2, Centro Storico, Olivetto i San Donato. Ta se utrka sastoji od 3 dijela: prvi i treći dio se po dvoje veslača utkuju u jezeru Trasimenu, a drugi se dio utrke odvija na tlu, gdje stanovnici svakog rajona trčeći kroz novi i povijesni dio grada nose barku izmjenjujući se svakih 15ak sekundi. Zadnji dan manifestacije održava se ta utrka te revija povijesne odjeće u kojoj mi, nažalost, nismo sudjelovali jer je bila otkazana zbog lošeg vremena.

O putu:

Cijelim putem smo slušali da ćemo jesti toliko puno da ćemo se udebljati par kilograma, ali ja, naravno, u to nisam vjerovala.  U Passignano sul Trasimeno stigli smo u četvrtak oko 18h. Nakon kratkog odmora otišli smo u šetnju centrom Passignana te smo na kraju stigli večeru. Nitko se od nas nije razočarao. Naravno da nismo mogli vjerovati koliko hrane fizički može stati u naša mala tjelešca.  Nakon obilne večere otišli smo na „feštu pod šatorom“ i tamo se podružili te punih želuca otišli na spavanje.

Sljedeći dan (u petak) posjetili smo grad Arezzo. Arezzo je prekrasan i jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih gradova u središnjoj Italiji. Tamo smo posjetili katedralu sv. Donata na srednišnjem trgu  (Piazza Grande).  Nakon kratke šetnje Piazzom posjetili smo  i kuću Francesca  Petrarce, jednog od najpoznatijih talijanskih pjesnika. Također smo posjetili i kuću u kojoj se snimao popularni film „La Vita è Bella“.  Nakon posjete Arezzu  vratili  smo se u Passignano, ručali, malo se okupali u bazenu i osunčali te smo navečer otišli u grad na večeru.

U subotu ujutro smo posjetili Perugiu, prošetali glavnim trgom, vidjeli Palatu dei Priori, prošetali centrom grada,  popili kavu na glavnom trgu te se vraili u Passignano na  ručak. Ovog puta ugostili su nas Miles (jedan od naših domaćina iz urduge Avis) injegova supruga. Ručak je bio i više nego obilan; žao mi je svog suđa koje smo uprljali. Nakon svakog ručka nam je bio potreban odmor jer nismo nikako mogli hodati dulje od par metara od kuće do našeg minibusa. U hotelu smo se odmorili, popili kavu i popodne smo posjetili Sienu. Kratko smo prošetali Sienom, no nažalost nismo  se mogli dugo zadržati jer je počela padatspavan pa smo bili primorani prestati s razgledavanjem. Popili smo kavu na glavnom trgu dok kiša nije prestala. Nakon što smo se vratili u Passignano obukli smo njihovu povijesnu odjeću te večerali za posebnim stolom u središtu svih pogleda ljudi koji su večerali u taverni.  

U nedjelju je nažalost povorka bila otkazana zbog lošeg vremena. Mi smo svi baš bili uzbuđeni  i  razočarani zbog otkazivanja.  Ručali smo  u jednom od  najboljih restorana u Passignanu. O ručku i večeri više nemam što reći. Popodne smo se družili i odmarali u hotelu, nadajući se da će kiša proći. Naposljetku je i prošla, no povorka se, nažalost, nije održala, ali zato utrka  jest. Već dugi niz godina smo vatreni navijači rajona San Donata, ali pobijedio je rajon Centro 2. Bili smo malo tužni, ali također i sretni jer se utrka ipak održala.

U ponedjeljak smo doručkovali, popili kavu i teška se srca oprostili sa domaćinima pa krenuli za Zagreb. Većinu puta smo prespavali od iscrpljenosti, osim kada se Beyoncina pjesma pojavila na radiju. Beyonce jednostavno moraš pjevati. U  Zagreb smo stigli u 21 h, oprostili se međusobno  i naravno da sam odmah otišla na večeru jer sam se previše navukla na ogromnu  količinu hrane.

Zaključak:

Htjela bih se u ime svoje grupice (Sara, Marija, Željko, Klara, Kristijan, Elizabeta-to sam ja) zahvaliti iz dubine duše našim vozačima (Goranu i Anti), našoj prevoditeljici Franki, svim članovima udruge Avis na gostoprimstvu, prijateljstvu i iskazanom povjerenju, svim vlasnicima restorana i gostiona u kojima smo obobjedova i, na poslijetku, Gradskom Društvu Crvenog Križa Zagreb što nam je uopće pružio priliku da sudjelujemo u ovakvom putovanju. Ovo putovanje definitivno nitko od nas neće zaboraviti. I zato još jednom, od srca, svima Vama koji ste nam ovo omogućili jedno neizmjerno veliko HVALA!

Elizabeta Juričan