Programa poludnevnog boravka i psihosocijalne podrške za osobe s intelektualnim oštećenjem Gradskog društva Crvenog križa Zagreb
Novinarska sekcija: korisnici Zvonimir Baligač, Ana-Marija Ostrihon, Irena Cvetković
Fotografije (dio): korisnica Ružica Šeketa
U tjednu od 11. do 15.11.2019. korisnici Programa u četiri grupe posjetili su Etnografski muzej u Zagrebu. Pripremajući se za posjet muzeju, na svakoj lokaciji provedbe Programa s korisnicima su održani edukativni tematski razgovori potkrijepljeni fotografijama, kao i razgovori o njihovim osobnim iskustvima u susretanju s etnografskim obilježjima hrvatskih krajeva.
„1919. godine u Zagrebu je počeo s radom Etnografski muzej… Muzej je smješten na Trgu Mažuranića broj 14 u reprezentativnoj sececijskoj palači, nekadašnjem trgovačko-obrtnom muzeju, za javnost otvorenom 1904.godine. Zgradu je projektirao Alojz Vjekoslav Basil, učenik Otta Wagnera… Tijekom 100 godina rada muzeja prikupljeno je više od 85.000 predmeta iz svih područja Hrvatske te iz europskih i izvaneuropskih zemalja.“ – izvadak iz teksta Zvonimira Baligača
„U muzeju su izložene narodne nošnje iz Hrvatske iz doba s kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća. Nošnje su podijeljene u 3 cjeline-etnografska područja: panonsko, dinarsko i jadransko. Inačica nošnje nekog područja govori o društvu, dobi i položaju obitelji tog doba… Izloženi predmeti prikazujuraznolikost i unikatnost rukotvorstva nekog područja. Posebno se ističu nošnje iz okolice Zagreba, lanena ženska tkanja iz Hrvatske Posavine, slavonske nošnje ukrašene zlatovezom, te nošnje iz Ravnih kotara i Bukovice izrađene od domaćegasukna…“ – izvadak iz teksta Ane-Marije Ostrihon
„Gospođa Silvia nam je bila vodič, radi kao muzejski pedagog, a po zanimanju je etnograf i profesor povijesti… Odmah mi se svidjela izložena zagorska hiža i kako su ljudi živjeli nekada na selu. Svidjela mi se zipka i korito u kojem su nekad žene prale rublje… Svidjelo mi se kako su žene stavljale kuruzu i mljele žito na žrvnju. Vidjela sam stare škrinje u koje su stavljale rublje i kako su se djeca nekad igrala sa starim igračkama krpenjačama, drvenim avionima i konjićem. Vidjela sam lepoglavsku i hvarsku čipku te deku kojom su se ljudi nekad pokrivali. Svidjela mi se konavalska nošnja i mladenka koja je imala puno dukata… Bilo mi je lijepo. To će mi ostati u nezaboravnom sjećanju i dugotrajnom pamćenju.“ – izvadak iz teksta Irene Cvetković
Naše znanje o kulturnoj baštini je produbljeno, naše novo iskustvo nas oplemenjuje te očekujemo nove kulturne i umjetničke avanture u bogatoj baštini našeg lijepog Zagreba.
Najnoviji komentari