Prvo javljanje na webu našeg novinara izvjestitelja Zvonimira Baligača, korisnika Programa poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim oštećenjem:

Moja vožnja  uspinjačom je bila prvi puta s prijateljima nakon dugog niza  godina. Moji prijatelji iz radionice Novi Zagreb neki od njih vozili su se po prvi put u životu dok je meni  peti put. Moja prva vožnja uspinjačom je bila dok sam bio dijete a ovaj put sam se vozio sa svojim prijateljima i radnim instruktoricama iz radionice Novi Zagreb.

Moj prijatelj  D. G.  rekao je da mu se vožnja uspinjačom jako svidjela  i po prvi puta se s njom vozio.  Za vrijeme vožnje uspinjačom  mu se svidio pogled  na Donji Grad  i izjavio je da bi želio ići ponovno  se voziti. Moja prijateljica A. K.   izjavila je da se prvi put vozila uspinjačom i svidjela joj se vožnja do Gornjeg  grada.  Moj prijatelj N. V.  izjavio je da mu  jako svidjela vožnja uspinjačom jer se vozio po prvi puta u svojem životu i ponovio bi još nekoliko.  Moj prijatelj T. Ž. izjavio je da mu je bilo super i zaželio se opet voziti uspinjačom. Moj prijatelj T. O. izjavio je da mu je bilo lijepo voziti se uspinjačom  a prije dolaska u radionicu se već vozio sa svojom obitelji. Prijateljica K. N. izjavila je da joj je vožnja bila super i ponovila bi još nekoliko puta. Prijateljica A.M.O. je izjavila da joj bilo super i da joj ovo nije bila prva vožnja uspinjačom. Prijatelj N. Ž. izjavio je da mu je lijepo se voziti uspinjačom i vozio se po prvi puta u svojem životu.

Zaključak: Iz ovih svih navedenih izjava prijatelja i radnih instruktorica mogu reći da im je bilo jako lijepo šetati Gornjim gradom i voziti se  zagrebačkom uspinjačom.

            Povijest uspinjače                                                                                                                  

Osječki građevinski poduzetnik  D. W. Klein je po stubama  u Bregovitoj ulici (danas Tomićevoj) koja vodi  na Gornji grad 1888. godine počeo  pratiti frekventnost  pješačkog prometa. Učinilo mu se da se upravo tom ulicom najviše ljudi uspinje prema Gornjem gradu, a ne primjerice Mesničkom ili Dugom (danas Radićevom) ulicom. Potaknut vlastitom dobiti, počeo je brojati i zapisivati broj polaznika te je ocijenio da je pješački promet dovoljno živ da bi se na mjestu javnog stubišta mogla izraditi uspinjača po uzoru na Budimpeštu, Zurich i druge europske gradove.

Radovi na izgradnji uspinjače započeli su 6. svibnja 1889. godine, no tijekom gradnje javljale su se brojne nepredviđene teškoće. Prilikom prve pokusne vožnje  s praznim kolima 22. veljače 1890. glavni ležaj struje kojeg je izradila tvrtka „Ganz“  iz Budimpešte istegnuo se zajedno s temeljem, pri čemu se kompletan stroj  polomio. Dvadesetak dana kasnije 14. ožujka 1890. odvila se prva uspješna testna vožnja. Uspinjača je službeno puštena 8. listopada 1890. godine bez posebne svečanosti. Prva vožnja uspinjače upriličena je već 22. travnja 1890.godine. Zagrepčani su je odmila prozvali „zapinjača“. Prema ugovoru nakon četrdesetogodišnjega razdoblja  koncesije 1929. godine uspinjača je prešla u vlasništvo Grada Zagreba. Tehničko vodstvo  i financijska  uprava  povjerene su  Zagrebačkom Električnom Tramvaju čiji djelatnici od tada brinu o njoj i moderniziraju  je. Kasnije, 1934. godine neracionalni parni pogon zamijenjen je električnim. Nova uspinjača je puštena u pogon 25. srpnja  1974. godine. Od tada pa do danas  uspinjača  prolazi kroz  redoviti godišnji  remont, a 2005. godine renovirane su donja i gornja postaja.   

Uspinjača  ima dva vagona, svaki kapacitet 28 putnika (16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta). Vožnja traje 64 sekunde pri čemu uspinjača savlada visinsku razliku  od 30,5 metara na usponu od 52%. Gornja stanica je na 156,5 metara nadmorske visine, a donja na 125 metara. Uspinjača je sagrađena  kao kosi vijadukt od 8 polukružnih otvora duljine 2,5 metra od opeke s vapnenim motorom. Usprkos kontinuiranom mehaničkom opterećenju ta prastara konstrukcija do današnjih dana nije pokazala znakove bilo kakvih tehničkih deformacija. U nekima od onih polukružnih otvora danas su umjetničke galerije i prodavaonice suvenira.

Do novog reporterskog javljanja srdačan pozdrav,

Zvonimir Baligač